Često prije nego što uopće dođe do potpisivanja ugovora i službene suradnje s izdavačkom kućom, prevoditelj na uvid dobije takozvani ogledni prijevod — najčešće nekih 5-6 kartica teksta.
Urednici time žele utvrditi ne samo osnovno poznavanje izvornog jezika i gramatičku točnost, nego nešto puno suptilnije: hvata li prijevod ton, stil i autentičnu atmosferu izvornika. I ne samo to — oglednim prijevodom provjerava se vlada li prevoditelj i specifičnim metajezikom područja o kojem tekst govori.
Upravo me jedan takav ogledni prijevod doveo do jedne od najvažnijih lekcija u mojoj prevoditeljskoj karijeri.
Domaći teren: Kada filozofijski pojmovi poteku sami
Na ogledni sam prijevod dobio nekoliko stranica publicističkog teksta izuzetno bogatog filozofskim rječnikom. Budući da mi je filozofija struka i svojedobno sam, kako je to moj prijatelj jednom rekao, Heideggera čitao kao roman, taj je ogledni prijevod za mene bio čisti domaći teren.
Pojmovi, konstrukcije i specifičan misaoni sklop teksta slagali su se prirodno. Urednik je bio vrlo zadovoljan isporučenim tekstom i ubrzo je stigla konkretna ponuda: na prijevod sam dobio pozamašno publicističko djelo.
Međutim, postojala je jedna ključna razlika — knjiga koju sam dobio na prijevod bila je iz područja psihologije.
Ulazak u nepoznato: Razlika između razumijevanja i metajezika
Iako se filozofija i psihologija često isprepliću i graniče u humanistici, njihovi su metajezici potpuno različiti. Ono što je u filozofskom tekstu za mene bio domaći teren, ovdje je većinom bilo nepoznato.
Nakon svega par dana intenzivnog rada i rudarenja po stručnoj terminologiji, shvatio sam da to jednostavno nije to. Rad na tekstu nije tekao; svaka je rečenica zahtijevala mukotrpno dešifriranje stručnih koncepata koji mi nisu ležali u prstima. Vidio sam da to ipak nije posao za mene, povukao sam kočnicu i pristojno zahvalio na ponudi.
Prepoznati vlastite granice u prevoditeljskom poslu jednako je važno kao i znati dobro prevesti rečenicu.
Naučene lekcije: Što čini dobrog prevoditelja?
S tim sam izdavačem ostao u dobrim odnosima, ali smo i urednik i ja iz tog iskustva izvukli izuzetno dragocjenu lekciju: sama činjenica da prevoditelj dobro vlada jednim područjem ne znači da tako lako može uskočiti u drugo makar bilo i srodno.
Iz ovog iskustva naučili smo tako barem ove tri lekcije:
- Metajezik je ključ stručnosti: Svaka disciplina — bila to filozofija, psihologija, ekonomija ili sport — ima svoj vlastiti “kod”, kontekst i internu logiku. Ako taj kod ne živite, prijevod će zvučati drveno ili, u najgorem slučaju, pogrešno.
- Ogledni prijevod mora biti reprezentativan: Ogledni prijevod ima smisla samo ako je izvučen iz točnog područja i stila teksta koji će se na kraju doista i prevoditi.
- Pravovremeno odustajanje je znak profesionalizma: Odustati od projekta na vrijeme, prije nego što padnu rokovi i potroše se resursi, nije poraz — to je pošten odnos prema tekstu, uredniku i, u konačnici, čitatelju.
Na kraju, prevođenje nije samo preslikavanje riječi s jednog jezika na drugi. Ono je neprekidno premošćivanje stručnih svjetova, a da bismo neki svijet prenijeli drugima, u njemu se najprije moramo osjećati kao kod kuće.